Poziva se optuženica. Nora je došla na sud priznajući krivotvorenje potpisa, ali opravdavajući to kao očajnički potez kako bi spasila muža. Branitelj ju je pitao zašto je krivotvorila potpis, na što je ona odgovorila. Nori i Helmeru je na početku braka bilo teško - Nora je i sama morala raditi pa se bavila ručnim radom. Te je godine Helmer ostavio posao u državnoj službi jer je morao zaraditi više nego prije, zbog čega se premorio radeći od jutra do kasno u noć i nasmrt je obolio. Kako bi se oporavio, otišli su u Italiju gdje su ostali cijelu godinu, sve dok se on nije oporavio – od toga dana više nije bolovao. No taj put stajao ih je puno: “Četiri tisuće i osam stotina kruna”. Branitelj je nakon toga pitao Noru zašto nije pitala oca za legalan zajam. Na što je Nora odgovorila: otac joj je u to vrijeme bio na samrti, a nedugo nakon je i umro, bilo bi okrutno od nje tražiti novac od oca na samrti. Također se branitelj ubacio: kao žena ona nije imala mogućnosti sama podići novac, a Helmera nije niti smjela tražiti za novac. Sutkinja poziva Helmera na svjedočenje. Helmer tvrdi kako je Nora lakoumna i da je njezin zajam bio hirovit iako ni sam nije svjestan koliko je bio bolestan. Tužitelj se nadovezao i rekao kako bi Helmer, da mu je Nora rekla za situaciju o njegovom zdravlju, i sam platio put. Nakon toga dotakli su se pitanja o Norinu napuštanju djece te su spomenuli kako je Nora u svojoj lakoumnosti i hirovitosti napustila djecu. Sutkinja poziva Kristinu na svjedočenje. Kristina govori kako je došla iz grada tražiti posao i da nije bila svjesna situacije u kući Helmerovih, ali niti ona ne bi mogla pozajmiti novac zbog njezine situacije, te da ni sama Kristina ne može ni zamisliti situaciju u kakvoj se Nora našla, čime se opravdava Norino krivotvorenje potpisa. Sutkinja poziva doktora Ranka na svjedočenje. Tužitelj ispituje Ranka o njegovim osjećajima prema Nori te kako da on nije mogao pozajmiti novac kako bi “pokazao tu ljubav”. Doktor Rank tvrdi kako on je gajio osjećaje prema Nori, ali je i sam bio u lošoj financijskoj situaciji. On kao doktor potiče putovanje na jug, jer nije bio specijaliziran za bolest kakvu je imao Helmer. Sutkinja poziva Krogstadta. Krogstad je bio u radnom odnosu s Helmerom, ali mu je slijedio otkaz. On je znao za krivotvoren potpis jer je primijetio datum na zadužnici - potpis i datum  bili su izdani nakon smrti Norina oca, ali sam tvrdi kako nije znao za sumnjive radnje. Krogstad tvrdi kako bi on pomogao Nori kao svakom drugom klijentu te je rekao kako bi zaboravio o datumu na zadužnici ako bi mu ona pomogla ne dobiti otkaz - ako bi nagovorila Helmera da ga ne otpusti. Sutkinja poziva dadilju Ana-Mariju. Ana-Marija je znala da je Helmer bolestan. Ona se brinula za Noru i za njezinu djecu. Govori kako se Nora žrtvovala iz ljubavi koju je imala prema ocu, mužu i djeci te kako je Nora zločinom spasila muža, ali i oca - nije htjela ocu na samrti zadavati brige, jer bi on tada znao da su u lošoj financijskoj situaciji, a put je Helmeru spasio život. Sutkinja poziva djecu na sud te se pitanjima potvrđuje kako su djeca bila zbrinuta i da su imali sve potrebno za život. Tužitelj izgovara zadnje riječi. Govori kako je Nora priznala obje optužnice i da bi to trebao biti kraj rasprave. Branitelj izgovara svoje zadnje riječi. Govori kako je Nora spasila muža, kako Helmer nije niti bio dobar muž jer je bio sebičan i dirigao je Nori kako da pleše pred njegovim zahtjevima, čime se odbacuje krivnju da je napustila obitelj, jer je to bio bijeg spasa.

Sutkinja saziva sastanak s porotom.

Odluka suda: Nora se oslobađa svih krivnji, jer je svojim zločinom spasila mnoge, te da drugih izbora, osim krivotvorenja potpisa, nije imala. Odbacuje se i krivnja napuštanja obitelji, jer ona to nije niti napravila - sam Helmer je napustio obitelj i Nora je pokušala napraviti sve kako bi taj brak i obitelj očuvala - štitila je Helmera od samoga sebe i održavala je sretnu obitelj kako bi djeca mogla živjeti dobro.

       ​